Sestre se brinu za najsiromašnije od siromašnih u našem gradu, otvaraju vrata samostana svima koji su u potrebi. Važno je naglasiti da sestre žive od dobrovoljnih priloga i donacija dobrih ljudi koji su uz Božju providnost dovoljni za prehranu i skrb potrebitih. Naši učenici, zahvaljujući njihovim roditeljima, doprinijeli su svojim darovima i tako učinili dobro djelo i usrećili nekog nepoznatog i potrebitog.

Učenike se posebno dojmilo prihvatilište za beskućnike, čistoća i kućni red koji moraju poštovati. Uvidjeli su potrebu volontiranja u samostanu te su donesene i neke dobre odluke o volontiranju u vrijeme korizmenih dana.
Neka i nas potaknu riječi iz Matejeva evanđelja: “ Bio sam gladan i nahraniste me, bio sam beskućnik i primiste me.“

Anica Čehulić, prof. vjeronauka